**Jasnina Velika Ljubav**
Jasna je oduvijek vjerovala u ljubav. Onu iskrenu, izvornu, onu koja obasjava život kao zvjezdana prašina. I pronašla ju je. Njegovo ime bilo je Marko – čovjek sa osmjehom u očima i rukama koje su znale kako da drže, a da ne stegnu previše.
Njihova ljubav bila je kao stari vinograd – rasla je polako, ali sigurno, ukorijenjena u povjerenju i razumijevanju. Sanjali su o kući na obali rijeke, o obitelji, o svijetu u kojem će jedno drugom biti sigurno utočište. Ali svijet nije uvijek blagonaklon prema onima koji se vole.
Zli ljudi su ušli u njihov život kao oluja koja ne nosi kišu, već samo pustoš. Marko je bio pošten i vrijedan, ali njegov posao doveo ga je u sukob s moćnicima koji nisu trpjeli one koji im nisu klimali glavom. Pokušali su da ga kupe, da ga upletu u svoju mrežu laži i nepravde, ali Marko nije bio takav čovjek. Odbio ih je.
Oni su to shvatili kao uvredu.
Prvo su mu oduzeli posao, zatvorili mu sva vrata. Onda su mu podmetnuli optužbe, tako vješto ispletene da je izgledalo kao da je on kriv. Kada je pokušao da se brani, pretvorili su njegov život u pakao – prijetnje, pritisci, noćne sjenke koje su vrebale iz mraka.
Jasna je bila uz njega do posljednjeg trenutka, boreći se zajedno s njim, ali sile protiv kojih su stajali bile su previše moćne. Jedne hladne večeri, Marko je nestao. Pronašli su ga danima kasnije, negdje na rubu grada, u tišini koja više nije mogla da priča priče.
Jasnina ljubav nije umrla s njim, ali njen svijet jeste. Oni koji su joj ga oduzeli nastavili su sa svojim životima, bez trunke kajanja, dok je ona ostala sama, sa bolom koji nikada neće nestati.
Ali u jednom je bila sigurna – njihova ljubav bila je jača od svih zlih ljudi. I dok je u sebi nosila sjećanje na njega, znala je da ga nikada nisu mogli zaista uništiti.
Primjedbe
Objavi komentar