**Lora i Davorin – Priča o prekinutoj ljubavi**
Lora i Davorin upoznali su se jednog proljetnog jutra na fakultetu, dok su oboje žurili na predavanje. Sudarili su se u hodniku, njene knjige su se rasule po podu, a on je, pomalo zbunjen i postiđen, kleknuo da joj pomogne. Taj trenutak postao je početak njihove ljubavne priče.
Njihova veza bila je ispunjena strašću, nježnošću i beskrajnim razgovorima. Davorin je volio kako se Lora smije bez zadrške, dok je ona bila očarana njegovom smirenošću i intelektom. Provodili su sate šetajući pored rijeke, maštajući o budućnosti, zamišljajući zajednički dom, putovanja, čak i djecu.
Ali sudbina je imala drugačije planove. Kada je Davorin dobio stipendiju za prestižni univerzitet u inostranstvu, njihova ljubav je stavljena na iskušenje. Pokušali su da pronađu rješenje – razmatrali su vezu na daljinu, mogućnost da Lora ode s njim, ali nijedna opcija nije djelovala izvodljivo.
Na dan njegovog odlaska, stajali su zagrljeni na peronu, znajući da ih kilometri neće samo fizički razdvojiti, već će ih možda i promijeniti. "Volim te", šapnula je Lora kroz suze. "I ja tebe", odgovorio je Davorin, ali oboje su osjećali neizgovorenu istinu – da će život i vrijeme učiniti svoje.
Pisali su jedno drugom, prvih mjeseci svakodnevno, zatim rjeđe. Davorin je bio preplavljen obavezama, a Lora je pokušavala da nastavi sa svojim životom. Kada su shvatili da njihovi snovi više ne idu istim putem, rastali su se tiho, bez velikih riječi, samo uz obostrano razumijevanje i tugu.
Godinama kasnije, sreli su se slučajno, na istom mjestu gde su se prvi put sudarili. Pogledi su im se sreli, u očima je zasijala sjenka prošlosti. Osmjeh je bio topao, ali sada drugačiji – ispunjen uspomenama, ali bez bola.
Lora i Davorin shvatili su da ljubav ne mora uvijek da traje zauvijek da bi bila iskrena i lijepa. Ponekad, ona ostane zauvijek dio nas, u tihim sjećanjima i u svemu što smo postali zahvaljujući njoj.
Primjedbe
Objavi komentar