**Tragična ljubav Borisa i Lorene**
Boris i Lorena upoznali su se jedne kišne jeseni u malom primorskom gradu. On je bio slikar izgubljen u svojim platnima, a ona pijanistica čije su ruke plele melodije koje su slamale srca. Njihova ljubav bila je poput oluje – strastvena, nepredvidiva i nemilosrdna.
Ali život nije uvijek pravedan prema onima koji vole previše. Lorena je bila obećana drugome, čovjeku koga nije voljela, ali nije mogla pobjeći sudbini koju joj je obitelj nametnula. Boris se borio, molio je da pobjegnu zajedno, da ostave sve iza sebe, ali ona nije imala hrabrosti.
Na večer njenog vjenčanja, Boris je naslikao njen portret – posljednju uspomenu na ženu koju nikada neće imati. Kada su crkvena zvona odjeknula, on je nestao u noći. Njegovo tijelo pronašli su nekoliko dana kasnije na litici iznad mora, a kraj njega portret Lorene, umrljan suzama i solju.
Lorena nikada nije preboljela. Svake godine, na dan njegovog odlaska, odlazila je na istu liticu i svirala najtužniju melodiju koju je znala. A more, kao da je razumjelo njenu bol, odzvanjalo je Borisovim imenom.
Njihova ljubav živjela je u pjesmi vjetra i talasa – zauvijek zarobljena između neba i zemlje, između tuge i vječnosti.
Primjedbe
Objavi komentar