Evo priče o žalosnoj ljubavi Fabijana i Marinele:
---
### **Fabijan i Marinela – Priča o Žalosnoj Ljubavi**
Fabijan i Marinela odrasli su u istom primorskom gradiću, okruženom borovima i mirisom soli. Od djetinjstva su bili nerazdvojni – igrali su se na obali, dijelili snove i šaptali jedno drugom najskrivenije tajne. No, sudbina im nije bila naklonjena.
Kako su rasli, njihova ljubav cvjetala je u nešto dublje od dječjeg prijateljstva. No, Marinela je bila kći bogatog trgovca, a Fabijan sin siromašnog ribara. Njeni roditelji nisu odobravali njihovu ljubav. Smatrali su da Marinela zaslužuje boljeg muža – nekoga s imetkom i ugledom, a ne mladića koji živi od mora.
Kad su napunili osamnaest godina, Marinela je obećana starijem trgovcu iz drugog grada. Vijest je slomila Fabijanovo srce, ali nije odustao. One večeri kada je Marinela trebala otići, zakleo joj se na vjernost i molio je da pobjegne s njim. No, ona nije imala hrabrosti suprotstaviti se obitelji. Sa suzama u očima, otišla je s drugim, dok je Fabijan ostao na obali, nemoćan da promijeni sudbinu.
Godine su prolazile. Marinela je živjela u tuđem gradu, zarobljena u braku bez ljubavi, dok je Fabijan ostao vjeran uspomeni na nju. Svake večeri sjedio bi na istom molu, gledajući u horizont, čekajući nešto što se nikada neće vratiti.
Jednog kišnog jutra, nakon dugih godina tuge, njegovo beživotno tijelo pronađeno je na obali – more ga je uzelo sebi, u zagrljaj vječne tuge. Kada je Marinela čula za njegovu sudbinu, slomljena od bola, vratila se u rodni kraj. Ljudi kažu da su je posljednji put vidjeli na litici iznad mora, gdje je nestala u oluji, slijedeći Fabijana u vječnost.
Tako je završila njihova žalosna ljubavna priča – kao šapat vjetra i pjesma valova koji zauvijek nose njihova imena.
Primjedbe
Objavi komentar