**Marta i Martin: Ljubav i raskrižje sudbine**
Marta i Martin upoznali su se jednog mirisnog proljetnog jutra u parku malog primorskog grada. Njihov prvi susret bio je kao scena iz filma – Martin je trčao za svojim nestašnim psom koji je, nepozvan, sjeo pred Martu dok je ona čitala knjigu pod starim hrastom. Pogledi su im se sreli i svijet se za trenutak zaustavio.
Iz te slučajnosti razvila se priča koja je ubrzo postala legendarna među njihovim prijateljima i obiteljima. Njihova ljubav bila je snažna, poput morskih valova koji ne posustaju. Planirali su budućnost zajedno – mali dom na obali, putovanja, i možda jednog dana obitelj.
Ali sudbina je imala drugačiji plan.
Jednog kišnog poslijepodneva, dok su se vozili kući s Martinove izložbe fotografija u susjednom gradu, teška prometna nesreća prekinula je njihovu bajku. Kamion koji je proklizao na mokroj cesti sudario se s njihovim automobilom.
Marta se probudila u bolnici nekoliko dana kasnije, dezorijentirana i slomljena. Najveća bol nije bila u slomljenim rebrima ili ozljedama koje su joj liječnici zbrinjavali – već u vijesti koja joj je promijenila život. Martin nije preživio.
Tjedni su prolazili, a Marta je pokušavala pronaći snagu da se suoči s prazninom koju je osjećala. Njihovi planovi, njihovi snovi, sve se činilo nepovratno izgubljeno. No, Martinova ljubav bila je toliko duboka i iskrena da ju je nastavila voditi čak i u njegovom odsustvu.
Jednog dana, dok je pregledavala njegove stvari, pronašla je pismo koje joj je napisao, ali nikada nije stigao predati. U njemu je pisalo:
*"Marta, ako ikada pročitaš ovo, znaj da si ti razlog za svaki moj osmijeh. Zajedno ili razdvojeni, tvoja ljubav je moj dom. Nikada ne odustaj, jer tvoja snaga me nadahnjuje. Ako mene ne bude, pronađi način da živiš, da se smiješ, i da voliš."*
To pismo postalo je Martino svjetlo u tami. Odlučila je ispuniti ono što bi Martin želio – vratila se pisanju, što je bila njena strast koju je nekoć zapostavila. Svaku priču, svaki tekst posvetila je njegovom sjećanju.
Iako ih je nesreća razdvojila, Marta je shvatila da ljubav nije ograničena vremenom ili prostorom. Martin je zauvijek ostao dio nje, kao tiha snaga koja ju je podsjećala da život, unatoč gubitku, nosi ljepotu koju vrijedi otkriti.
Primjedbe
Objavi komentar