### Ljubav u sjeni rata
Jasna i Tihomir živjeli su u malom, pitomom selu u dolini okruženoj zelenim brežuljcima. Njihova ljubavna priča započela je jednog proljeća kada je Jasna, plavokosa djevojka vedrih očiju, prvi put ugledala Tihomira na seoskoj proslavi. On je bio tih mladić, skroman i pomalo povučen, ali s osmijehom koji je osvajao srca. Bio je poznat po svojoj marljivosti, pomažući ocu na farmi, dok je Jasna voljela crtati i pisati pjesme, sanjajući o životu u kojem bi mogla širiti radost.
Njihova ljubav rasla je polako, ali duboko. Šetali su livadama, razgovarali satima o životu, i gledali zalaske sunca na brdu iznad sela. Planirali su budućnost – kuću na rubu sela, djecu, i vrt pun cvijeća koje bi Jasna uzgajala. Njihova sreća činila se beskrajnom.
Ali, oblaci rata nadvili su se nad njihov svijet. Jednog tmurnog jutra, stigla je vijest da su mobilizacije počele. Tihomir je bio pozvan da brani domovinu. Njegov rastanak s Jasnom bio je srceparajući. Grlili su se dugo, a suze su joj klizile niz lice dok je šaptala: "Vrati mi se, molim te. Bez tebe nema smisla."
Tihomir joj je obećao da će se vratiti, ali rat je bio surov i nepredvidiv. Pisali su jedno drugome pisma, tražeći utjehu u riječima. Njegova su bila puna nade i obećanja da će izdržati, dok su njena bila puna ljubavi i molitvi za njegov povratak. Međutim, s vremenom su pisma postajala sve rjeđa. Rat nije poznavao milost.
Jednog dana, Jasna je primila vijest koja joj je slomila srce – Tihomir je nestao u akciji. Nije bilo potvrde je li živ ili mrtav, samo neizvjesnost koja ju je proganjala. Godinama je čekala, držeći se nade da će ga jednog dana ugledati na vratima.
Vrijeme je prolazilo, a selo se oporavljalo od rana rata. Jasna je nastavila živjeti, ali nikada nije zaboravila Tihomira. Napisala je knjigu poezije posvećenu njemu, u kojoj je opisala njihovu ljubav, bol i vječnu nadu. Knjiga je postala poznata, inspirirajući mnoge koji su izgubili voljene.
Jednog kišnog dana, nakon gotovo dvadeset godina, Jasna je sjedila na verandi, posmatrajući oblake. Iznenada, na prilaznom putu ugledala je siluetu – visoku figuru, pomalo pogrbljenu, ali poznatu. Srce joj je zalupalo. Bio je to Tihomir. Sijed, izmučen, ali živ.
Njegova priča bila je nevjerojatna – ranjen je i zarobljen, ali je preživio zahvaljujući upornosti i želji da se vrati Jasni. Zagrlili su se kao da nikada neće pustiti jedno drugo, a selo je slavilo njihov povratak. Njihova ljubav, iako naizgled uništena ratom, pokazala se snažnijom od svega.
Od tog dana, Jasna i Tihomir živjeli su zajedno, čuvajući priču o ljubavi koja je preživjela najveća iskušenja.
Primjedbe
Objavi komentar