**Priča o ljubavi Marka i Ljubice**
U malom selu podno planine, gdje je vjetar nosio miris cvjetnih livada i šapate šume, živjeli su Marko i Ljubica. Njihova ljubav bila je poput onih priča što se prenose s koljena na koljeno, one što nikada ne blijede.
Marko je bio momak vedrog osmijeha i ruku kaljenih radom, a Ljubica djevojka rumenih obraza i očiju u kojima su se ogledala zvjezdana prostranstva. Njihov prvi susret desio se na proslavi Petrovdana, kada su seljani slavili bogatu žetvu. Ljubica je bila među djevojkama koje su plele vijence od cvijeća, dok je Marko držao tamburu i tiho svirao. Kad su im se pogledi sreli, oboje su osjetili ono što riječi ne mogu opisati – treptaj srca koji govori: „Ovo je ono pravo.“
Od tada su svaki slobodan trenutak provodili zajedno. Njihove šetnje livadama bile su ispunjene smijehom i šaputanjima o snovima. Ljubica je sanjala o kući s prozorima prekrivenim bijelim čipkanim zavjesama, dok je Marko želio zasaditi vinograd koji će njihova djeca naslijediti.
Njihova ljubav nije bila samo trenutak zanosa već vatra koja se razbuktavala s godinama. Kad je Marko otišao u vojsku, svaki dan pisao joj je pisma u kojima su riječi bile natopljene čežnjom i nadom. Ljubica mu je slala vezene maramice i mirisne cvjetove, da mu olakša tugu za domom.
Kad se vratio, selo je priredilo slavlje, ali ništa se nije moglo mjeriti s trenom kada je Marko, na sred trga, kleknuo pred Ljubicu i pružio joj prsten izrađen vlastitim rukama. Rekao je: „Sve što imam, sve što jesam, pripada tebi.“ Ljubica je, sa suzama u očima, prihvatila.
Njihov život bio je jednostavan, ali bogat ljubavlju. Radili su zajedno, gradili dom, odgajali djecu. Marko je svirao tamburu u večernjim satima dok je Ljubica tkala priče za njihovu obitelj. Kad su stigle godine starosti, ruku pod ruku šetali su istim onim stazama livada gdje je sve počelo.
Priča o Marku i Ljubici ostala je da živi i poslije njih. Njihova ljubav postala je primjer kako srce pronađe dom u drugome, kako je sreća u malim trenucima i kako prava ljubav traje ne samo jedan život već čitavu vječnost.
Seljani i danas pričaju o njima, o ljubavi koja se pamti dugo, kao zvijezda koja nikada ne gasne na nebu.
Primjedbe
Objavi komentar