### Kratka priča o ljubavi Marijane i Josipa
Marijana i Josip sreli su se jednog proljetnog jutra na tržnici u malenom dalmatinskom selu. Ona je bila djevojka sa smiješkom koji je mogao rastopiti i najtvrđe srce, a on mladić čiji su pogledi nosili toplinu zalazećeg sunca. Na prvi susret, činilo se kao da je vrijeme stalo; svijet oko njih izgubio je svaki zvuk, a miris svježeg cvijeća ispunio je zrak.
Njihova je ljubav bila poput ljetne oluje – snažna i iznenadna, ali ispunjena životom. Proveli su mjesece u razgovorima pod krošnjama starih maslina, šetnjama uz obalu i snovima o zajedničkoj budućnosti. Marijana je Josipu pričala o želji da otvori malu konobu, dok je Josip sanjao o tome kako će jedrima broda nositi njezin osmijeh širom svijeta.
Međutim, sudbina je imala druge planove. Jednog dana Josip je dobio poziv u vojsku. Bilo je to vrijeme nemira i razdvojenosti, kada se ljubavi često testiraju, a čežnja postaje svakodnevni suputnik. Obećao joj je da će se vratiti, a ona mu je obećala da će ga čekati, ma koliko vremena prošlo.
Pisali su jedno drugome strastvena pisma. Svako slovo bilo je ispunjeno nadom, tugom i obećanjem o ponovnom susretu. No, jednog dana pisma su prestala stizati. Marijana je čekala, svake večeri sjedila na stijenama gledajući prema horizontu, nadajući se da će ugledati Josipov brod. Dani su se pretvorili u mjesece, a mjeseci u godine.
Jedne zime, došao je glasnik s vijestima koje su slomile njezino srce. Josip je stradao na dalekom bojištu, a njegove posljednje riječi bile su molba da se Marijani kaže koliko ju je volio. Suze koje je tada prolila nisu se mogle mjeriti s kišom koja je padala tog dana.
Marijana je nastavila živjeti, ali je uvijek nosila Josipovu maramu oko vrata, kao simbol njihove ljubavi. Otvorila je konobu, kako su sanjali, i svake večeri palila svijeću na prozoru – svjetionik za Josipa, iako je znala da se više nikada neće vratiti.
Njihova ljubav, premda kratka, ostavila je trag u vjetru i valovima koji su šaptali njezino ime. Bila je to priča o neprolaznoj ljubavi, onoj koja nadilazi prostor i vrijeme, ostavljajući vječnu toplinu u srcima onih koji je se sjećaju.
Primjedbe
Objavi komentar