Helena i Marijan živjeli su u malom primorskom gradiću, gdje su svaka ulica i svaka kaleta čuvale tajne prošlih ljubavi. Njihova priča počela je jednog toplog ljetnog dana kada je Helena, sa slamnatim šeširom i knjigom u ruci, sjela na klupu u parku uz obalu. Marijan, mladić snažnih ruku i blagih očiju, prolazio je s barkom punom svježe ulovljene ribe.
Njihovi pogledi sreli su se u trenutku koji su kasnije oboje opisivali kao "onaj pravi". Helena je voljela riječi i tišinu, dok je Marijan bio čovjek mora i akcije. Upravo te razlike stvorile su most između njih, most na kojem su se susreli i kojem su se uvijek vraćali.
Njihova ljubav bila je poput mora – nekad mirna i tiha, nekad burna i nepredvidiva, ali uvijek beskrajna. Proživjeli su zajedno mnoge izazove, od oluja koje su prijetile Marijanovim ribarskim brodovima do Helene koja se borila s nesigurnostima u svojim snovima o pisanju.
Ali, možda je najljepši dio njihove priče ono što su gradili zajedno: ljubav koja nije tražila savršenstvo, već je slavila ljepotu nesavršenosti.
Primjedbe
Objavi komentar