Evo priče o divnoj ljubavi Vesne i Velimira:
---
U malom primorskom gradiću, skrivenom među borovima i mirisnim poljima lavande, živjeli su Vesna i Velimir. Njihova ljubav nije bila nalik onima iz bajki – nije počela munjevitim pogledima preko prepune plesne dvorane, niti dramatičnim susretom na kiši. Bila je to ljubav koja je rasla polako, kao vinova loza, nježno se pletući oko njihovih života dok ih sudbina nije spojila zauvijek.
Vesna je bila učiteljica u seoskoj školi, posvećena djeci i znanju. Njen osmijeh unosio je toplinu u učionicu, a srce joj je bilo veliko i puno ljubavi. Velimir, s druge strane, bio je tiši, povučeniji – pomorac koji je veći dio svog života proveo na moru, ali je u svakom pismu koje je slao kući nosio dio svoje duše.
Upoznali su se jednog prohladnog proljetnog jutra, dok je Vesna na rivi čekala svoju sestru, a Velimir se iskrcavao s broda nakon dugog putovanja. Njihovi se pogledi sretoše, i iako nisu rekli ni riječ, oboje su osjetili nešto neobjašnjivo – onaj tajanstveni treptaj duše koji najavljuje nešto važno.
S vremenom su počeli razgovarati, prvo kratko i nespretno, a zatim sve duže. Vesna je bila očarana njegovim pričama o dalekim obalama i pustolovinama na moru, dok je Velimir u njenom glasu pronalazio mir koji je tražio čitavog života. Ljubav se između njih razvila neprimjetno, ali snažno, poput valova koji polako, ali sigurno oblikuju obalu.
Nakon nekoliko godina, Velimir je donio odluku – ostavit će more i ostati s Vesnom. Njegova želja da provede život pored nje bila je jača od svih svjetskih mora i dalekih obala. Kupili su malu kuću na brežuljku iznad grada, gdje su zajedno sadili masline i gledali zalaske sunca držeći se za ruke.
Njihova ljubav nije bila savršena, ali je bila istinska. Bili su jedno drugome i sidro i vjetar u jedrima, oslonac i izazov, dom i pustolovina. I dok su godine prolazile, Vesna i Velimir su ostali zajedno, dokaz da prava ljubav ne traži grandiozne geste – ona se krije u svakodnevnim trenucima, u tihim šetnjama, u zajedničkom pogledu na more i u osjećaju da je srce konačno pronašlo svoj dom.
Primjedbe
Objavi komentar