Priča o ljubavi Nikoline i Ivana jedno je od onih svjedočanstava koja nas podsjećaju na snagu sudbine i magiju koja se dogodi kad se dvije srodne duše pronađu. Ova priča započinje u malom dalmatinskom mjestu, među maslinama i plavetnilom mora, gdje su oboje odrasli, ali se nisu poznavali. Sudbina je strpljivo čekala pravi trenutak da ih spoji.
Nikolina, sanjarka s toplim smješkom i beskrajnom ljubavlju prema knjigama, radila je kao učiteljica u lokalnoj školi. Ivan, stolar s talentom da svako drvo pretvori u umjetničko djelo, volio je jednostavan život i bio poznat po svojoj tihoj, ali dubokoj mudrosti. Iako su često prolazili jedno pored drugog u selu, nikada se nisu zaista sreli – sve do jedne sudbonosne večeri.
Te večeri, uoči seoske fešte, pljusak je iznenada počeo, a Nikolina je ostala zarobljena ispod starog hrasta, bez kišobrana. Ivan, koji je nosio drva iz radionice, ugledao je kako stoji mokra, ali i dalje nasmijana. Prišao je, ponudio joj svoj kaput i insistirao da je otprati kući. U tom trenutku, dok su hodali zajedno kroz kišu, oboje su osjetili onu tihu iskru, kao da su konačno pronašli nešto što im je nedostajalo.
Njihova ljubav rasla je polako, poput masline koja se strpljivo oblikuje godinama. Ivan je pravio Nikolini drvene figurice inspirirane njenim omiljenim pričama, dok je ona njemu čitala pod svjetlom lampiona na verandi. Ljudi iz sela brzo su primijetili kako njihova ljubav donosi neku novu, blistavu energiju svima oko njih. Nije prošlo dugo prije nego što su postali omiljena tema priča i pjesama.
Jedan od najljepših trenutaka njihove priče dogodio se na dan kada je Ivan odlučio da izradi klupu i postavi je na brdu iznad sela, gdje su često dolazili da gledaju zalaske sunca. Na toj klupi, uklesao je riječi: *"Za moju Nikolinu, koja je unijela svjetlost u moj život."* Tamo ju je zaprosio, jednostavno, ali s ljubavlju koja je bila jača od bilo koje riječi.
Njihova svadba bila je prava proslava ljubavi – čitavo selo je slavilo s njima, a priče o njihovoj povezanosti, podršci i snovima proširile su se dalje od njihovog malog mjesta. I danas, stariji pričaju o Nikolini i Ivanu kao o paru koji je naučio sve oko sebe kako izgleda prava ljubav – tiha, duboka, i postojana poput mora koje miluje obale njihovog mjesta.
Ako prošetate tim selom, možda ćete vidjeti onu klupu na brdu, i ako zastanete, možda ćete osjetiti dio te ljubavi koja je inspirirala toliko ljudi. ❤️
Primjedbe
Objavi komentar