Lijepa priča o slučajnoj ljubavi Mirne i Josipa

Evo priče o slučajnoj ljubavi Mirne i Josipa:  


---


Mirna je bila djevojka koja je živjela za trenutke mira i tišine. Voljela je šetnje pored rijeke, čitanje knjiga pod starim stablima i miris svježe skuhane kave ujutro. Josip je bio njezina suprotnost – avanturist, ljubitelj planina, sportova na vodi i adrenalina. Njihovi svjetovi nisu imali puno dodirnih točaka, ali sudbina je voljela iznenađenja.  


Jednog subotnjeg jutra, Mirna je odlučila posjetiti stari antikvarijat u centru grada. Kiša je lagano rominjala, a ona je uživala u mirisu mokrog asfalta. Dok je razgledavala prašnjave knjige na polici, posegnula je za jednim izdanjem starih pjesama. U istom trenutku, nečija druga ruka dodirnula je knjigu.  


"Ah, oprostite!" rekla je i podigla pogled.  


Pred njom je stajao Josip, visok, s lagano raščupanom kosom i osmijehom koji je istovremeno bio topao i nestašan.  


"Vi se ispričavate? Mislim da sam ja prerano zgrabio," nasmijao se.  


"Oboje volimo poeziju, čini se," rekla je Mirna pomalo zbunjeno.  


"Možda. Ili mi se samo svidjela naslovnica," dodao je Josip, pokušavajući biti šarmantan.  


Razgovor se nastavio spontano. Pričali su o knjigama, kiši, mjestima u gradu koja vole. Mirna se iznenadila koliko je lako razgovarati s njim, iako joj je na prvi pogled izgledao kao netko tko ne bi imao strpljenja za njezin svijet. Josip je, pak, bio zatečen njezinim smirenim glasom i pogledom koji ga je gotovo uspio smiriti – nešto što rijetko tko može učiniti.  


Prije nego su se rastali, Josip je uzeo knjigu koju su oboje dotaknuli i rekao:  

"Idem napraviti kompromis – vi uzmite ovu knjigu, a ja ću je posuditi kad je pročitate. Ali... morat ćete mi javiti kad završite."  


Mirna je pristala. Razmijenili su brojeve, a svaki put kad bi se sjetila tog trenutka, osmijeh joj se razvukao na lice.  


Tijekom narednih tjedana, njihovi razgovori prelazili su granice poezije. Josip ju je odveo na mjesto s najboljim pogledom na grad, a ona je njega uvela u svijet klasične glazbe. Učili su jedan o drugome i postajali bolji verzije sebe.  


Kišni dan u antikvarijatu postao je temelj nečega što nijedno od njih nije očekivalo – ljubavi koja je nastala slučajno, ali bila je toliko prava i iskrena da je sve prije nje djelovalo prolazno.  


--- 


Što misliš? Treba li još nešto dodati? 😊

 

Primjedbe