Tužna Ljubavna Priča o Marti i Borni
Marta i Borna su se upoznali jednog toplog jesenjeg dana u malom selu podno planine. Marta je bila tiha i povučena, djevojka dubokih smeđih očiju i osmijeha koji je mogao osvijetliti i najtmurniji dan. Borna je bio vedar i odlučan mladić, poznat po svojim snovima o odlasku u veliki grad, gdje je želio postati inženjer i ostvariti bolji život.
Njihova ljubav rasla je u sjenama zlatnih krošnji. Zajedno su provodili dane šetajući uz rijeku, pričajući o budućnosti i obećavajući jedno drugome da će zauvijek biti zajedno, bez obzira na sve. Ali život je imao druge planove.
Marta je živjela s majkom koja je bila teško bolesna, vezana za krevet. Njena svakodnevica bila je ispunjena brigom i žrtvom. Borna je, s druge strane, dobio priliku koja se ne propušta — stipendiju za studij u inozemstvu. Teška srca, odlučili su da se Borna morao prihvatiti prilike koja bi im jednog dana mogla donijeti bolji život.
Oproštaj na željezničkoj stanici bio je bolan. Marta mu je dala mali privjesak u obliku srca, rekavši:
"Uvijek ga nosi sa sobom, kao dio mene."
Pisali su jedno drugome pisma, u početku često, a potom sve rjeđe. Borna se borio s učenjem, novim jezikom i prilagodbom na veliki grad, dok je Marta ostala u selu, sve više iscrpljena brigom o majci i tugom zbog Borinog odsustva. S vremenom, njihove poruke postajale su kraće, formalnije.
Jednog dana, Marta je saznala da je Borna upoznao nekoga na fakultetu. Iako joj to nikada nije direktno priznao, osjetila je da je njihova veza polako nestajala. Boljela ju je spoznaja, ali nije ga mogla kriviti. Bila je daleko, zarobljena u životnim okolnostima koje je nisu puštale.
Borna se vratio u selo nakon nekoliko godina, no Marta ga nije dočekala. Njena majka je preminula, a Marta se, izmučena tugom, preselila u drugi grad kako bi pokušala započeti novi život. Kad je Borna stao pred njezinu praznu kuću, shvatio je koliko ju je izgubio. Njegov život u velikom gradu donio mu je uspjeh, ali srce mu je ostalo prazno.
Godinama kasnije, Marta i Borna slučajno su se sreli u prolazu na tržnici u gradu. Pogledi su im se sreli na trenutak. Borna je osjetio val kajanja, dok je Marta spustila pogled i otišla. Privjesak koji mu je nekad dala još uvijek je bio u njegovom džepu.
Iako su im životi krenuli različitim putevima, u srcima su nosili ožiljke svoje ljubavi. Na neki način, Marta i Borna zauvijek su ostali povezani, ali samo u sjećanjima na ljubav koja nije mogla opstati zbog sudbine koja ih je razdvojila.
Primjedbe
Objavi komentar