Josipa i Marko su se upoznali u malom primorskom mjestu, gdje je Josipa radila u obiteljskoj konobi, a Marko, mladi umjetnik iz grada, došao tražiti inspiraciju za svoj roman. Njihova ljubav bila je intenzivna i iskrena, ali skrivana jer su živjeli u potpuno različitim svjetovima.
Njena obitelj, tradicionalna i stroga, nije odobravala Marka jer je bio "došljak bez stalnog posla". S druge strane, Markova ambicija da se dokaže u umjetničkom svijetu često je dovodila do razdora među njima. Josipa je bila spremna napustiti sve za njega, ali Marko, razdiran osjećajem odgovornosti prema svojim snovima, bojao se da je neće moći usrećiti.
Najveći izazov dolazi kad Marko dobije priliku života – stipendiju u Parizu za svoj literarni rad. Josipa ga moli da ostane, ali on, vidjevši to kao jedinu šansu da uspije, odlučuje otići. Obećavaju jedno drugom da će se ponovno naći.
Prolazi godina, ali pisma prestaju stizati. Josipa saznaje da je Marko postao poznat, ali nikad se nije vratio. Slomljena, pristaje udati se za muškarca kojeg njena obitelj odobrava, ali srce joj ostaje u prošlosti.
Marko se, pak, nikad nije potpuno oporavio od gubitka Josipe. Njegovi romani odražavaju bol zbog izgubljene ljubavi. Kad se napokon vrati u njihovo mjesto, saznaje za Josipinu udaju i shvaća da je prekasno.
Njihova ljubav ostaje zapisana u Markovim djelima, kao vječni podsjetnik na sudbonosni trenutak kad su se morali razdvojiti.
Primjedbe
Objavi komentar